Studenti dizajna novih medija predstavljaju radove nastale kroz Honors Program
Kao dio programa Honors Program na zagrebačkom kampusu, studentice brucoša studentice Dizajna novih medija Paola Ivanić, Robertina Krupa i Helena Topić predstavile su izložbu Respice, Adspice, Prospice, izložbu koja istražuje identitet, emocije, percepciju i nesigurnost kroz razne umjetničke medije. Razvijena unutar Honors programa za crtanje II pod mentorstvom nastavnice Stefanie Hudspeth", izložba je poticala studente da nadilaze tradicionalne pristupe crtanju i istraže osobnije, konceptualne oblike umjetničkog izražavanja.
Iako je program izgrađen oko kolegija Drawing II, studentima je dana sloboda eksperimentirati s skulpturom, instalacijama, simbolizmom i tehnikama uranjajuće prezentacije. "Dajem im slobodu da razmišljaju izvan okvira," objasnio je instruktor Hudspeth. "Bilo da se radi o korištenju više 3D medija poput skulpture i instalacija ili čak proširenih umjetničkih formi poput video umjetnosti, oduševljen sam kad student uzme ideju i dodatno je pomakne."
Tri različite perspektive, jedna povezana izložba
Iako je svaki učenik razvio svoj jedinstveni koncept i vizualni jezik, njihovi su radovi prirodno povezani temama vezanim uz prošlost, sadašnjost i budućnost, što se odražava u naslovu izložbe Respice, Adspice, Prospice.
Za Paolu je fokus bio na nelagodi zbog percepcije i promatranja u javnim prostorima. Kroz kombinaciju crteža i instalacijskog rada, istraživala je emocije koje je ranije obrađivala kroz umjetnost tijekom srednje škole, osobito strah i nelagodu. "Željela sam izraziti taj neugodan osjećaj da te netko promatra," podijelila je. "Mislim da se većina ljudi može poistovjetiti s osjećajem da ih netko percipira i promatra dok su u javnim prostorima, i to je ono što sam željela prenijeti." Njezin rad razvio se iz skica u veću instalaciju s dodatnim crtežima, slojevitim vizualnim elementima i ambijentalnim zvukovima. Paola zahvaljuje procesu mentorstva što ju je potaknulo da koncept dodatno proširi. "Naša mentorica mi je zaista pomogla da nastavim istraživati svoju temu i potaknula me da napravim instalaciju," rekla je.
Robertina je izložbi pristupila kroz simboliku inspiriranu tarot kartama i neizvjesnošću budućnosti. Iako je u početku bila usmjerena na dekorativne vizualne elemente, njezin se projekt postupno pomaknuo prema emocionalnom pripovijedanju i značenju. "Projekt je postao manje o rekreiranju tarot karata, a više o korištenju za istraživanje neizvjesnosti i nepoznate budućnosti," objasnila je. Tijekom cijelog procesa, Robertina je posebno uživala u tome kako različiti umjetnički stilovi i dalje mogu činiti kohezivno izložbeno iskustvo. "Rad u ovom okruženju bio je inspirativan jer smo si stalno međusobno davali ideje i povratne informacije dok smo razvijali svoje projekte," podijelila je.
Za Helenu je izložba postala istraživanje identiteta i osjećaja stalnog prilagođavanja različitim okruženjima i očekivanjima. Njezin rad bio je usmjeren na emocionalnu napetost između autentičnosti i promjene, vizualiziranu kroz slike maski, šavova i fragmentiranih identiteta. "Nekada sam osjećala sram što nisam uvijek autentično svoja," objasnila je Helena. "To je osjećaj koji sam željela pokazati u svom radu." Kao brucošica, javno izlaganje prvi put bilo je i uzbudljivo i preplavljujuće. "Mogu to opisati samo kao nadrealno," rekla je. "Ta nervoza polako se pretvarala u radost kako je otvaranje odmicalo."
